Odjel za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose organizirao je 11. studenog 2025. u prostoru scene F22 Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu okrugli stol „Mala tržišta, velike priče – filmska industrija u malim europskim zemljama“. Okrugli stol održan je u sklopu projekta CresCine kao dio programa Industrija Zagreb Film Festivala. Na okruglom stolu predstavljeni su ključni rezultati istraživanja ‘Povećanje međunarodne konkurentnosti filmske industrije na malim europskim tržištima’ (CresCine) provedenog u okviru programa Obzor Europa (2023.–2026.). Sudionici su raspravljali o načinima povećanja konkurentnosti filmova iz malih zemalja, dok je posebni naglasak stavljen na komparativne uvide iz Hrvatske i Danske. Na okruglom stolu sudjelovali su: Jakob Isak Nielsen, izvanredni profesor na Sveučilištu u Aarhusu, Danska, Lars Bjørn Hansen, voditelj danskog ureda SF produkcije, Chris Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, Martina Petrović, voditeljica DKE – Ureda MEDIA Hrvatske, dok je događaj moderirala Jaka Primorac, znanstvena savjetnica s Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

Detaljniji izvještaj o događanju možete pronaći ovdje.

Okruglom stolu je prisustvovalo preko šezdeset sudionika i sudionica iz filmskog sektora i akademije iz Hrvatske i Europe. Okrugli stol organiziran je u partnerstvu sa Zagreb Film Festivalom i Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, a dio je programa Industrija ZFF-a koji služi kao platforma za edukaciju i umrežavanje filmskih stručnjaka i stučnjakinja u regiji.

Javna rasprava o Europskom aktu o slobodi medija (EMFA) organizirana je pri Centru za sociologiju medija i digitalno društvo (CEMEDI) Instituta za razvoj i međunarodne odnose s ciljem stvaranja participativne i uključive razmjene znanja o mogućem procesu implementacije te uredbe u Hrvatskoj. Sastanku su prisustvovali predstavnici Hrvatskog novinarskog društva (HND), Sindikata novinara Hrvatske (SNH), Jutarnjeg lista, Hrvatske informativne novinske agencije (HINA), Gonga, Faktografa, Pučke Pravobraniteljice, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) i Ministarstva kulture i medija.

Uvodno je izlaganje održala dr. sc. Iva Nenadić, znanstvena koordinatorica Centra za medijske slobode i medijski pluralizam (CMPF) Europskog sveučilišnog instituta (EUI) u Firenci. Dr. Nenadić je istaknula širi europski okvir uredbe i ulogu projekta praćenja medijskog pluralizma (Media Pluralism Monitor). Zaključila je da EMFA nije tehničko pitanje već podloga za strukturnu reformu medijskog zakonodavstva i stvaranje okvira za medije i novinarstvo u službi javnog interesa i demokracije. Dr. sc. Paško Bilić u svom je izlaganju naglasio da su problemi hrvatske medijske politike posljedica stihijskih i neplaniranih procesa te da EMFA podrazumijeva stvaranje minimalnih standarda u svim članicama EU. Uvidom u pet odabranih članaka (čl. 4., 5., 7., 18. i 22.) istaknuo je da u hrvatskom zakonodavstvu ili nema sličnih standarda ili su u nekim bitnim elementima ispod očekivanja EMFA-e.

U raspravi koja je uslijedila dionici su istaknuli problem transparentnosti vlasništva nad medijima u Hrvatskoj koji proizlazi iz zakona o trgovačkim društvima koji omogućuje postojanje tajnih vlasnika, a čime se otežava regulacija. Agencija za elektroničke medije razvija platformu financiranu NPOO sredstvima EU, no ističe se sumnja u učinkovitost te platforme s obzirom da će se oslanjati na već postojeće registre. Također je istaknut problem nereguliranog državnog oglašavanja. Dodatni izazovi uključuju nepostojanje mehanizama nadzora i sankcija za provedbu medijskih statuta, kao i manjak institucionalne podrške za provedbu medijskih statuta unutar pojedinih medijskih organizacija. Kritički se raspravljalo o nedovoljnoj primjeni postojećih zakona, neovisnosti regulatornih tijela te financijskoj stabilnosti javnih medija. Prema EMFA-u, javni medijski servis (HRT) i medijski regulator (Vijeće za elektroničke medije) trebali bi biti depolitizirani, ali postoji bojazan da će se zadržati politički utjecaj kroz formalne izmjene. Potrebno je stoga raspraviti model kojim se može osigurati stvarna politička nezavisnost. Također je naglašena potreba za sustavnim pristupom, uključujući reformu poreznih politika, osiguranje financijske neovisnosti HRT-a i zaštitu uredničke slobode. Treba planirati modele financiranja neovisnih medija, uključujući potencijalne prihode od digitalnog poreza, kako bi se osigurao pluralizam i zaštita novinarstva. Kritizirano je kašnjenje Hrvatske, odnosno Ministarstva kulture i medija u pripremama i raspravama o EMFA-i te je istaknuta važnost transparentnog vođenja procesa i adekvatne legitimacije procesa kroz procjene učinaka propisa na tržište i ljudska prava kako bi se izbjegla formalna implementacija bez stvarne prilagodbe.

Pred kraj rasprave istaknuto je da će akademska zajednica nastaviti nuditi detaljne analize i tumačenja pojedinih članaka EMFA-e kao i mogućih implikacija u nacionalnom kontekstu. Također je istaknuta potreba da se zadrži široka perspektivu kako bi se razumjeli svi aspekti informacijskog okoliša i političke ekonomije. Poseban naglasak stavljen je na neovisnost financiranja HRT-a i Agencije za elektroničke medije, pri čemu je istaknuto da se modeli financiranja obaju institucija definirani u postojećem zakonodavstvu ne smiju mijenjati jer bi se time narušila njihova financijska neovisnost. Zaključeno je da provedba EMFA-e zahtijeva aktivnu ulogu Ministarstva kulture i medija i široku suradnju svih relevantnih dionika, uz osiguranje transparentnosti i javne rasprave kako bi se spriječile negativne posljedice po medijski pluralizam i demokratske standarde.

Na završetku rasprave, Nives Zvonarić, predstavnica Ministarstva kulture i medija najavila je da se planira objedinjavanje Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima te uspostava jedinstvene regulatorne agencije. Pritom ističe da su ključni izazovi osiguranje fleksibilnog zakonodavnog okvira, očuvanje postojećih dobrih rješenja te rješavanje problema transparentnosti vlasništva u medijima, pri čemu regulatorna tijela trenutno nemaju ovlasti za istraživanje stvarnih vlasnika. Ističe da će se analiza nacionalnog zakonodavstva u kontekstu EMFA-e dovršiti u roku od nekoliko tjedana, nakon čega će uslijediti procjena učinka propisa i izrada prijedloga izmjena. Planirano je javno predstavljanje rezultata analize i konzultacije s dionicima. S obzirom na kratki vremenski okvir do stupanja EMFA-e na snagu u kolovozu, izražena je spremnost za suradnju i uvažavanje komparativnih analiza koje mogu pružiti akademska zajednica i civilno društvo kako bi se osigurao uravnotežen regulatorni okvir koji podržava medijski pluralizam.

Prezentacije:

• Iva Nenadić
• Paško Bilić

Viša znanstvena suradnica dr. sc. Marija Brajdić-Vuković, predstojnica Centra za istraživanje znanosti, rada i održivosti na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i voditeljica HRZZ projekta RESETH, održala je 28. siječnja u 12 sati pozvano predavanje u prostorijama IRMO-a. Naslov predavanja bio je Znanstvenički identitet i uloga znanosti – erozija identiteta u doba društvenih kriza. Predavanje se temeljilo na rezultatima dvaju anketnih istraživanja provedenih tijekom 2024. godine na projektu Društvena odgovornost i profesionalna etika hrvatskih znanstvenika – RESETH. Projekt istražuje što je društveno odgovoran istraživač odozdo prema gore, odnosno istražuje smisao i sadržaj koji dolazi iz same znanstvene zajednice kroz svakodnevnu istraživačku praksu. Čini to kroz niz različitih istraživačkih metoda i pristupa kroz koje se ocrtava bit društvene odgovornosti povezane s profesionalnom etikom znanosti kroz vrijednosti, stavove i ponašanje istraživača te razumijevanje identiteta društveno odgovornog istraživača. Dr. Brajdić-Vuković se u predavanju osvrnula na prve uvide o stavovima i obrascima ponašanja hrvatskih istraživača iz svih disciplina, odnosno na uvide povezane s odnosom istraživača prema nekim aspektima znanstveničke (akademske) profesije.

Petnaesta godišnja međunarodna konferencija Small Cinemas pod nazivom Changing Policies, Transforming Audiences and Work Practices In-flux  održala se od 5. do 7. studenog 2024. na Sceni F22 u Zagrebu. Konferenciju je organizirao Odjel za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u suradnji sa Zagreb Film Festivalom (ZFF) i Akademijom dramske umjetnosti (ADU), a konferencija se održala u sklopu programa Industrija Zagreb Film Festivala. U tri dana održavanja konferencije okupljeni stručnjaci i istraživačice iz cijelog svijeta raspravljali su o ključnim izazovima i perspektivama razvoja filmske industrije u malim zemljama. Konferencijski program obuhvatio je širok raspon tema – od raspravao o utjecaju globalnih streaming platformi, pitanja inovacija u filmskoj produkciji, izazova distribucije, kao i politike poticanja proizvodnje u manjim filmskim industrijama.

Nakon pozdravnih riječi organizatora, Jake Primorac, predsjednice Programskog odbora Konferencije, Selme Mehadžić ispred Zagreb Film Festivala, Davora Švaića, dekana Akademije dramske umjetnosti, te Aleksandre Uzelac, voditeljice Odjela za kulturu i komunikacije, IRMO, prvi je dan konferencije 5.studenog 2024. otvorio Jakob Isak Nielsen sa Sveučilišta u Aarhusu, Danska, koji je održao pozvano predavanje pod nazivom Četiri usmjerenja za male filmske ekosustave (Four Avenues for Small Film Ecosystems), u kojem je predstavio komparativnu analizu sedam malih europskih filmskih ekosustava te istaknuo četiri ključne strategije za suočavanje s izazovom premalog domaćeg tržišta. Nakon pozvanog predavanja uslijedio je okrugli stol pod nazivom Javne politike utemeljene na podacima za male filmske industrije (Evidence-based Policy-making for Small Film Industries) u kojem su istraživači Ivana Kostovska (VUB Brisel, Belgija) i Jakob Isak Nielsen (Sveučilište u Aarhusu, Danska) te dionici javnih politika Christopher Peter Marcich (ravnatelj HAVC-a i predsjednik EFAD-a) i Krešimir Partl, državni tajnik uMinistarstvu kulture i medija RH raspravljali o odnosu istraživačkih podataka i instrumenata javne politike te nužnim strateškim pristupima malim filmskim industrijama. Prva se sesija individualnih prezentacija bavila internacionalizacijom i izazovima proizvodnje u malim filmskim industrijama, nakon čega je uslijedio panel o španjolskom zakonu o audiovizualnim djelatnostima iz 2022.godine i njegovim implikacijama na male filmske zajednice – prvenstveno na jezičnu raznolikost te rodnu ravnopravnost u audiovizualnom sektoru. Prvi je dan konferencije zatvoren panelom o ulozi klastera za razvoj malih filmskih industrija na kojem su Romanas Matulis i Kestutis Drazdauskas predstavili rad Baltic Film & Creative Tech klastera dok su nagrađivani hrvatski producenti Danijel Pek (Antitalent) i Zoran Vujić (Poster) komentirali mogućnost razvoja sličnog klastera u hrvatskom kontekstu.

Drugi dan konferencije, 6.studenog, otvoren je panelom Pristupi konkurentnosti u malim filmskim industrijama (Approaches to Competitiveness in Small Film Industries), na kojem su predstavnici triju Obzor Europa projekata koji se bave međunarodnom konkurentnosti europskog audiovizualnog sektora, Anastasios Drosou (projekt SCENE), Antonios Vlassis (Reboot projekt) i Andre Rui Graca (CresCine projekt) govorili o povećanju konkurentnosti malih filmskih industrija u Europi. Uslijedile su tri sesije individualnih prezentacija koje su se bavile distribucijom i kinematografskom infrastrukturom, utjecajem globalnih streaming servisa na lokalna tržišta i reakcijama malih zemalja, raznolikim praksama u filmskoj produkciji te pitanjima recepcije filma. Program drugog dana završen je sa  okruglim stolom organiziranim uz podršku DKE – Ureda MEDIA Hrvatske koji je govorio o izazovima nezavisne mreže kina u Hrvatskoj. Na okruglom stolu koji je moderirala voditeljica CED-MEDIA ureda Martina Petrović sudjelovali su predstavnici nezavisne kino mreže Maja Holek ispred kina ‘Velebit’ u Koprivnici, Renata Kiršić Veselica ispred kina ‘Labin’, Goran Plantak ispred kina ‘Gaj’ u Varaždinu te Alen Munitić kao predstavnik Festivala Mediteranskog filma Split (FMFS). Drugi je dan zaključen zabavom u Tvornici kulture koju su zajednički organizirali Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival i Institut za razvoj i međunarodne odnose.

Treći i posljednji  dan konferencije 7. studenog otvorio je Petr Szczepanik s Karlovog sveučilišta u Pragu s predavanjem naslovljenim Geografija streaming ekonomije: Srednjo-istočna Europa kao digitalna periferija (Geography of the Streaming Economy: East-Central Europe as a Digital Periphery) u kojem je ponudio detaljnu analizu na utjecaj globalnih streaming servisa na tržišta Istočne i Srednje Europe. Posljednje dvije sesije individualnih izlaganja bavile su se tehnološkim inovacijama u filmskoj proizvodnji i javnopolitičkim odgovorima i odgovorima lokalnih aktera filmske industrije na njih te učincima instrumenata poticaja za inozemne produkcije i samih servisnih produkcija na male filmske industrije u Europi. Performativnim panelom Kako emancipirati ekran? (How to Emancipate the Screen?),koji je moderirao Boris Ružić, FFRI a koji su izvele Dina Pokrajac iz Dokukina, Marta Baradić iz kina ‘Katarina’ te Karla Crnčević (kino ‘Unseen’) otvorile su raspravu o emancipatornom potencijalu filmske umjetnosti, angažmanu publike i aktivističkom potencijalu malih nezavisnih kina čime je, uz zaključne riječi organizatora, zatvoren zadnji dan konferencije.

U tri dana održavanja konferencija je okupila više od stotinu sudionika i sudionica iz cijele Europe, među kojima su uz pozvane znanstvenike i znanstvenice sudjelovali brojni domaći i strani filmski profesionalci, članovi profesionalnih udruženja, dionici javnih politika, studenti te ostala publika zainteresirana za pregled trenutačnog stanja, kao i za budućnost filmskog sektora. Održana kao dio ZFF industrijskog programa, konferencija je kroz svoj format, koji je uz znanstvena izlaganja pružio niz panela i okruglih stolova okrenutih i filmskim profesionalcima, doprinjela intenzivnijim raspravama tijekom konferencije i bogatijoj razmjeni znanja. Konferencija je također naglasila važnost malih kinematografija u očuvanju lokalnih identiteta i razmjeni kulturnih vrijednosti te istaknula potrebu za novim pristupima i politikama koji reflektiraju promjene digitalnog i globaliziranog svijeta.

Program konferencije dostupan je na sljedećoj poveznici.

U organizaciji Centra CULTURELINK Instituta za razvoj i međunarodne odnose i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, 4. listopada 2024. u Kući Europe u Zagrebu u sklopu projekta CULTMED održan je međunarodni memorijalni skup pod nazivom „Kulturna raznolikost, mreže i kulturne politike: Nasljeđe kulturnog optimizma Biserke Cvjetičanin“. Skup je bio posvećen istaknutoj znanstvenici čiji je rad u području kulturnih politika ostavio dubok trag na domaćoj i međunarodnoj sceni. Na otvorenju skupa govorile su voditeljica Odjela za kulturu i komunikacije IRMO-a dr. sc. Aleksandra Uzelac, izvršna direktorica Centra Miko Tripalo Vanja Mladineo te ministrica kulture i medija Republike Hrvatske, dr.sc. Nina Obuljen Koržinek. Panel diskusije skupa obrađivale su teme koje su obilježile znanstveni rad i interes dr.sc. Biserke Cvjetičanin te su okupile niz suradnica/ka, kolega i prijatelja dr.sc. Biserka Cvjetičanin iz Hrvatske i inozemstva; dr. sc. Nadu Švob-Đokić, dr. sc. Jaku Primorac, dr. sc. Anu Žuvela, dr. sc. Deu Vidović, prof. dr. sc. Milenu Dragičević Šešić, prof. Raja Isara, dr. sc. Cristinu Farinhu, Mercedes Giovinazzo i Janju Sesar.

Prigodnim videopodsjetnikom koji su izradile njezine kolegice s Odjela za kulturu i komunikacije IRMO-a, gosti su se mogli podsjetiti na bogat i plodan znanstveni opus Biserke Cvjetičanin.
Video se može pogledati na linku.

Povodom pokretanja Centra za sociologiju medija i digitalno društvo (CEMEDIG) u sklopu projekta CULTMED na Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), profesorica Linnet Taylor sa Sveučilišta Tilburg u Nizozemskoj održala je u knjižnici IRMO-a gostujuće predavanje pod naslovom „Beyond digital exceptionalism: integrating technology governance with democratic process“.

U zanimljivom izlaganju profesorica Taylor govorila je o umjetnoj inteligenciji i tehnologijama koje se sve više koriste u javnom sektoru te problemima zaštite podataka koji se javljaju u tom procesu. S obzirom na to da su javne dužnosti preoblikovane kao tehnička pitanja upravljanja i usklađenosti pod vodstvom stručnjaka, potrebno je organiziranje odgovora na takve tehnologije, a dolaženje do tog odgovora trebalo bi biti dijelom demokratskog procesa. U svojoj prezentaciji profesorica Taylor govorila je o istraživanjima izazova koje javni i privatni algoritamski sustavi postavljaju modelu upravljanja tehnologijom pod vodstvom stručnjaka i koje bi alternative koje su bolje usklađene s demokratskim procesima mogle biti moguće.

Istraživanje profesorice Taylor okupilo je znanstvenike iz različitih polja, kao i nizozemsku ambasadoricu Charlotte van Baak te je izazvalo veliko zanimanje pa se nakon prezentacije razvila odlična rasprava o pitanjima zaštite podataka i upravljanja tehnologijama, ali i zaštite ljudskih prava u tom procesu. Kao jedan od najvećih problema detektiran je nesrazmjer između brzine razvoja tehnologije i brzine donošenja regulacija koje se na te tehnologije donose, kao i nedostatna edukacija predstavničkih tijela o ovim temama.

Odjel za kulturu i komunikaciju IRMO-a i Industrija ZFF-a organizirali su okrugli stol pod nazivom ‘Veliki izazovi za male kinematografije’ koji se održao 18. prosinca 2023. godine u Kulturno-informativnom centru (KIC). Na okruglom stolu govorili su sudionici Obzor Europa projekta ‘Povećanje međunarodne konkurentnosti filmske industrije na malim europskim tržištima’ (CresCine): Jakob Isak Nielsen sa Sveučilišta u Aarhusu, Danska i Ivana Kostovska s Vrije Universiteit Brussel (VUB), Belgija te Martina Petrović, voditeljica Deska Kreativne Europe – Ureda MEDIA Hrvatske. Raspravu je moderirala Jaka Primorac s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i koordinatorica projektnog tima CresCine za Hrvatsku.

U posljednjih nekoliko godina filmska se industrija na globalnoj razini suočila s nizom transformacija na razini proizvodnje, distribucije i potrošnje. Među najznačajnijim promjenama je ulazak streaming servisa dok su velike promjene nastale zbog ograničenja koja je donijela pandemija COVID-19. U sjevernoameričkom kontekstu reakciju na ove promjene vidjeli smo i kroz otpor radne snage u vidu štrajkova scenarista i glumaca. Na okruglom stolu raspravljalo se o tome što sve te promjene znače za filmsku industriju u zemljama s malim produkcijskim kapacitetima, kao i o glavnim izazovima filmske produkcije i distribucije u takozvanim ‘malim zemljama’. Govornici su posebno predstavili kako javne politike odgovaraju na ove dinamične promjene u audio-vizualnom polju. Također se govorilo i o ulozi najvažnijeg programa za audio-vizualnu industriju u Europi, ‘MEDIA’  te preprekama s kojima se korisnici programa iz malih kinematografija, kao i MEDIA korisnici susreću u procesu prijava na Potprogram MEDIA.

Cijeli izvještaj s okruglog stola možete preuzeti ovdje.

U suradnji sa zagrebačkom Akademijom dramskih umjetnosti, u sklopu Jean Monnet projekta „Javne politike Europske unije i platformizacija kulturnog i audiovizualnog sektora / platEU“, 17. listopada 2022. održano je javno predavanje Davida Nieborga pod naslovom „Sljedeći koraci u kulturi, platformama i regulaciji“. Ovim događanjem zaokružen je dvogodišnji ciklus istraživanja i javnih događanja, koje povezuje krovna tema utjecaja online platformi na europski kulturni i audio-vizualni sektor.

David Nieborg, izvanredni profesor na medijskim studijama (Sveučilišta Toronto Scarborough), u svojem se predavanju fokusirao na pitanje društvene, odnosno ekonomske, političke i kulturne moći suvremenih digitalnih platformi. Pritom se vodio dvama glavnim pitanjima – kako analizirati društvenu moć digitalnih platformi te kako ju regulirati. Nieborg se u svom izlaganju oslonio na konceptualni okvir nedavno objavljene knjige „Platforms and Cultural Production“ (Platforme i kulturna proizvodnja; Polity, 2021.), napisanu u suautorstvu s Thomasom Poellom, sa Sveučilišta u Amsterdamu te Brooke Erin Duffy, sa Sveučilišta Cornell u New Yorku.

Nieborga, Poella i Duffy zanima na koje sve načine logika suvremenih digitalnih platformi (kao što su Google, Facebook, Amazon, YouTube, Netflix, Spotify i dr.) prožima postojeće kulturne industrije (medije, industriju video igara (gaming) i oglašivačku industriju, glazbenu i filmsku proizvodnju i distribuciju), pritom mijenjajući strukturu i načine djelovanja dosadašnjih industrijskih modela.

Autore je pritom posebno zanimalo pitanje platformizacije kulturne proizvodnje u širem kontekstu digitalnih medija te promjena unutar onih društvenih domena koje se nalaze u sprezi sa suvremenim digitalnim medijima – prvenstveno, tehnologije, kulture i političke ekonomije. Dakle, analitički opseg fenomena koji su autori/ca pritom nastojali zahvatiti ovom studijom doista je širok i kompleksan – od razine političke ekonomije kulturnih industrija te načina na koji se mijenja sama tržišna struktura (logika proizvodnje, distribucije i potrošnje) platformiziranih kulturnih industrija – do višestrukog, ekstenzivnog i društveno penetrativnog utjecaja digitalnih platformi na organizaciju i funkcioniranje svakodnevnih društvenih praksi – rada, dokolice, kreativnosti i potrošnje; kao i onih društvenih praksi koje se tiču temeljnih pitanja građanstva i demokratskog upravljanja društvom.

Budući da sve navedeno čini dio širih domena ekonomskog, kulturnog i političkog života suvremenog društva, time postaju jasniji obrisi dometa društvene moći današnjih tehničkih i podatkovnih infrastruktura u vlasništvu privatnih korporacija. Time dolazimo do jednog od ključnih pitanja spomenute knjige i naslovnog predavanja – pitanja o mogućnostima, načinima i opsegu društvene regulacije suvremene, platformizirane digitalne ekonomije.

Dakle, Nieborg i suradnici ne bave se toliko općenitim pitanjem političke ekonomije „da li je nužno“ regulirati, već konkretnijim javno-političkim pitanjima „što, koga, gdje i kada“ regulirati. Dakle, regulacija platformskih modela ekonomije shvaćena je kao implicitno izrečen, normativan stav temeljen na javnom interesu, a čija glavna zaštitnica i promotorica je država, ili bi po takvom shvaćanju barem trebala biti. Odnosno, govoreći u suvremenom europskom kontekstu, a slijedeći logiku transfera značajnog dijela političke suverenosti velikog dijela europskih država-nacija na regulatorna tijela nadnacionalnog entiteta Europske unije, tako dolazimo do centralnog pitanja javnih politika EU-a u pogledu digitalne ekonomije u platformskom okruženju, čime se projekt platEU ovim završnim predavanjem fino konceptualno zaokružuje.

Platformizirana ekonomija opsegom je već globalan fenomen, a u pogledu njezine brze dinamike razvoja i mogućih ekstenzivnih društvenih posljedica, ujedno teško analitički „dohvatljiv“ proces. Nieborg je tijekom predavanja naveo primjere pojedinih studija slučaja funkcioniranja platformskih modela ekonomije kojima se je spomenuti autorski tim bavio, a od kojih se posljednja studija (ujedno autorov članak u najavi) bavi i kineskim iskustvom platformizirane ekonomije. Sve u svemu, uz spomenute specifikume pojedinih slučajeva, razvidni su zajednički, sad već globalni uzorci u modelima ekonomske platformizacije.

Ono na što su Nieborg i suradnici nastojali staviti u fokus svog istraživanja su, s jedne strane, institucije i promjene na institucionalnoj razini te, s druge strane, kulturne prakse i promjene u ovim praksama pod utjecajem novih modela platformske digitalne ekonomije. U pogledu ključnih institucionalnih promjena, Nieborg je tako, konceptualno crpeći iz studija o poslovanju (business studies), naveo transformaciju tržišnog modela iz dosadašnje uglavnom dvostrane tržišne strukture u nove oblike višestranog, platformski posredovanog tržišnog modela, koji istovremeno obuhvaća veći broj institucionalnih aktera u kompleksnijim oblicima međusobne interakcije. I dok transakcijski višestrana tržišta nisu zbiljska povijesna novina, Nieborg zastupa tezu kako s usponom platformskih modela poslovanja ovi tržišni modeli postaju prevladavajući, istovremeno omogućavajući vodeću ekonomsku, ali i širu institucionalnu poziciju moći onim korporacijama koje na taj način organiziraju svoje poslovanje.

Korporacije platformskog tipa pritom najčešće obnašaju ulogu posrednika između različitih ekonomskih, državnih i ostalih institucionalnih aktera te krajnjih korisnika. Nieborg pritom navodi jednostavan primjer iz svakodnevice – takozvana Covid potvrda u obliku digitalnog QR koda posredovana je upotrebom digitalne infrastrukture, softvera i podatkovnih mreža, što svakako olakšava transfer informacija među institucijama i geografsku mobilnost pojedincima, no istovremeno otvara pitanja međuodnosa javnih i privatnih institucionalnih aktera, tehnologije i vlasništva nad tehnologijom (korporacija IBM je vlasnik tzv. blokchain tehnologije na kojoj se temelji digitalna zdravstvena potvrda), te u konačnici otvara i neka temeljna pitanja građanskih prava, demokracije i političkog upravljanja.

Nieborg je pritom istaknuo i jedan, u kontekstu društvenih znanosti koje se bave medijima i kulturnom industrijom, inovativan koncept, a to je ideja tzv. graničnih resursa (boundary resources). Granični resursi predstavljaju koncept također preuzet iz studija poslovanja, a odnosi se na (tehnološka) sredstva kojima se korporacije platformskog tipa služe kako bi osigurale kontinuirani rast, i to posredstvom „otvaranja“ granica vlastite platforme, kako bi se izvanjski korisnici mogli koristiti njihovim alatima i uputama za izradu vlastitih aplikacija, koje onda osiguravaju daljnji rast i razvoj postojećih platformi. Na taj način jedan ekspertni tip korisnika (s vještinama softverskog inženjera) dobiva pristup dijelu intelektualnog vlasništva platforme (sredstava za proizvodnju), u ulozi trenutnog proizvođača sadržaja. Takvi korisnici pritom stvaraju nove aplikacije i sadržaje pomoću alata koje su dobili na korištenje, koje platforma potom apsorbira posredstvom svoje distribucijske logike ili posredstvom monetizacije sadržaja.

U širem kontekstu pitanja oko platformizacije, prvenstveno iz perspektive kritičke političke ekonomije, otvara se i niz starih pitanja vezanih za probleme kapitalističke organizacije ekonomije i posljedice koje to ima po šire društvo, posebice u vidu negativnih eksternalija takvih ekonomskih modela – od  pitanja komodifikacije kulturnih sadržaja i monetizacije medijskih alata i distribucijskih kanala, pitanja eksploatacije rada uključenih u konkretne radne procese, ali i nematerijalnog (i neplaćenog) rada krajnjih korisnika.

Na sličnome tragu, tu je i pitanje zapaženog trenda korporativnog rasta posredstvom kontinuirane koncentracije vlasništva i moći od strane manjeg broja tržišnih aktera, što nas dovodi i do pitanja ostalih negativnih eksternalija po demokratsko društvo – od načina na koji platformizacija utječe na nezavisnost medija i medijski pluralizam, kao i općenito na nezavisnost kulturnih proizvođača i sadržaje kulturnih proizvoda.

Ova pitanja činila su fokus rasprave po održanom izlaganju, ali i glavni predmet sadašnjih, a po svemu sudeći, i budućih regulatornih napora na području digitalno  i platformski posredovane ekonomije.

Luka Antonina

Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru

Dana 6. lipnja 2022.godine od 20h u Galeriji Filodrammatica u Rijeci održan je okrugli stol pod nazivom ‘Kreativni rad kao platformski rad: Infrastrukture i interakcije’. Sudionici okruglog stola bili su prof. Ana Alacovska sa Copenhagen Business School iz Danske, prof. Jamie Woodcock, sa Otvorenog sveučilišta, UK, dok je okrugli stol moderirala prof. Valerija Barada sa Sveučilišta u Zadru, Hrvatska. Uvodnu riječ ispred organizatora održala je dr. sc. Jaka Primorac sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose koja je na početku zahvalila i suorganizatorima okruglog stola – domaćinima skupa udruzi Drugo more iz Rijeke. Dr. Primorac je naglasila kako se ovim okruglim stolom želi pozicionirati kreativne radnike i radnice unutar cjelokupne globalne platformske ekonomije i otvoriti raspravu o ovim pitanjima u Hrvatskoj, nakon čega je predala riječ moderatorici okruglog stola, prof.Valeriji Baradi koja je pozdravila sve prisutne te je predstavila izlagače okruglog stola. Prof. Barada je ujedno naglasila kako je cilj okruglog stola i razotkriti infrastrukturne podloge kreativnog rada posredovanog platformama. Također je navela kako se kreativni rad često predstavlja kao ogledni primjer načina rada od projekta do projekta pri čemu su upravo ‘gigovi’ uzeti kao prototip ‘novog načina rada’ u globalnoj gig ekonomiji, potrebno je pitati što je ‘novo’, a što ‘staro’ u obavljanju takvog rada na digitalnim radnim platformama?

Okrugli stol je otvorio prof. Jamie Woodcock sa izlaganjem u kojem je predstavio generalnu podjelu novih načina rada koji su posredovani platformama, čime se otvara prostor za ‘gig rad’, ‘platformski rad’, ‘virtualni rad’, ‘digitalni rad’ itd. Naveo je kako istraživanja o tzv.gig ekonomiji ukazuju na globalne nejednakosti kako u tipu rada koji se obavlja, tako i u odnosu prema radu, razini državne regulacije i zaštite podataka, kao i snage radništva. Pri tome je naglasio da je potrebno udaljiti se od tehnodeterminističkih stajališta, te je istaknuo kako i različiti drugi društveni i političko-ekonomski faktori koji utječu na promjenu rada općenito. Založio se za korištenje terminologije ‘platformskog rada’ prije nego ‘gig rada’ s obzirom da su različiti tipovi ‘gig rada’ postojali kroz povijest, a postoje i sada a nisu posredovani kroz online platforme. Promatrajući povijesnu pozadinu razvoja platformskog rada, posebice je naglasio ključnu ulogu ‘outsourcinga’ kojem je rad geografski izmješten kako bi se smanjili troškovi a samim time i primanja radnika – upravo ono što platformski rad sada čini na globalnoj razini i šire i temeljitije. Woodcock razlikuje dva modela platformskog rada: prvi je geografski povezani platformski model (geographically tethered model) tj.onaj za koji je nužna određena lokacija (kao što je rad preko Ubera, Bolta i sl.), dok je drugi model rada u oblaku (cloudwork model) koji se najčešće koristi za tzv.mikro rad (najčešće preko Amazon Turka), te za različite tipove kognitivnog rada u koji spada i kreativni rad.  Za razumijevanje rada posredovanog online platformama i njegovih različitih oblika, Woodcock ističe da je nužno uzeti u obzir ne samo razine prostorne i vremenske kontrole koju radnici imaju (ili nemaju), nego i njihovu mogućnost određivanja visine prihoda, koliko je njihov rad digitalno čitljiv (digitally legible), kakve su prepreke za ulaz u rad na određenim platformama, da li se poslovne transakcije mogu ponoviti, te koliku razinu koordinacije platforme imaju nad radnicima i transakcijama. Svi ovi čimbenici utječu na razinu autonomije radnika, na različite nivoe nejednakosti između radnika, na (ne)zadovoljstvo radnika_ica radom na odabranim platformama i sl. Dakako, primjetne su i klasne, rasne, etničke i rodne razlike između dva gorenavedena ključna modela platformskog rada, koje otkrivaju i različite oblike prekarnosti, ali također i različite modele solidarnosti između radnika na platformama, koje su primjetne u sve većem udruživanju radništva, zaključio je Woodcock.

Prof. Ana Alacovska se na početku izlaganja osvrnula na bogate istraživačke podatke o gig radnicima na platformama poput Ubera i Wolta, te se nadovezala na prethodno izlaganje gdje je model rada u oblaku naveden kao onaj koji se tiče kreativnog rada. Alacovska tako naglašava kako je nedovoljna pažnja posvećena istraživanjima upravo kognitivnog rada na platformama, a posebice kreativnog radu posredovanom putem platformi (platform-mediated creative work). Takve poslove uglavnom rade ‘savjetnici u oblaku’ (cloud-based consultants) i mrežni radnici i radnice u slobodnim zanimanjima (web-based freelancers) i to prvenstveno u područjima vizualne umjetnosti, dizajna, fotografije i ilustracije. Upravo su se istraživanjem navedenih poslova pozabavili u kvalitativnom istraživanju koje je vodila prof.Alacovska, te je predstavila rezultate navedenog istraživanja provedenog na šezdesetak kreativnih radnika i radnica i njihovim iskustvima rada na platformama poput Upwork i Fiverr. Prof. Alacovska je istaknula kako podaci istraživanja ukazuju kako kreativni rad na mrežnim platformama nije u potpunosti kontroliran od strane depersonalizirane, anonimne i algoritamski vođene snage tržišta rada, nego je također utkan u relacijsku ‘infrastrukturu’. Njeno održavanje, čvrstoća i trajnost ovise o emocionalnim naporima koje radnici poduzimaju kako bi uskladili ekonomske transakcije i načine razmjene da održe dobre odnose s klijentima. Primjenjujući perspektivu relacijskog rada iz ekonomske sociologije na proučavanje rada posredovanog platformom, Alacovska naglašava važnost razumijevanja mikrotemelje kreativnog rada u digitalnoj gig ekonomiji, navodeći kako se nejednakosti u radu proizvode i reproduciraju unutar i oko međuljudskih interakcija na mikrorazini. Važnost ocjena radnika na platformi kao predispozicije da se dobije sljedeći gig/posao, značajnost kontinuirane dostupnosti, pretapanja radnog i osobnog života utječu i na afektivni moment rada. Alacovska tako ukazuje kako je tzv.gig work paranoia prevladavajući afektivni način postojanja i rada u radnim okruženjima temeljenim na platformama: bilo kroz hiper-budnost, osjećaj proganjanja ili preventivno djelovanje utemeljeno na osjećajima. Na taj način Alacovska nudi i dodatnu dimenziju razumijevanja rada u online gig ekonomiji predlažući afektivnu konceptualizaciju algoritamske nesigurnosti, kao još jednog elementa prekarnog kreativnog rada.

Rasprava nakon izlaganje se koncentrirala oko pitanja regulacije platformskog tipa rada na globalnoj razini, te problematizacije pravedne plaće za rad kada se uvijek (na globalnoj razini) može naći ‘netko tko je voljan raditi za manje’. Također, dodatno se razvila rasprava o prirodi ‘kreativnog rada’, njegovoj posebnosti, kao i koliko su neki oblici platformskog rada novost. Istaknuto je da je ključni novum upravo razmjer takvog tipa rada, za koji se zapravo može reći da je ‘laboratorij kapitalizma’, i to ne samo za menadžere, nego i za same radnike. Upravo su zanimljivi i različiti oblici solidarnog djelovanja među radnicima koji se razvijaju, kao i novi modeli sindikalizacije radništva na lokalnoj ali štoviše i na globalnoj razini. U diskusiji su također raspravljena pitanja infrastrukturne nejednakosti platformskog rada na globalnom nivou – ne samo gledajući na podatke o razlikama između onih koji posjeduju platforme, nego i onih koji nude poslove na platformama u jukstapoziciji sa onima koji rade za platforme. Panelisti ukazuju kako do sada dostupni podaci istraživanja ukazuju na replikaciju već postojećih nejednakosti i na otežane ulaze za rad (bilo kreativni ili drugi tip platformskog rada) za radnike sa tzv. Globalnog juga.

Jaka Primorac

Dana 25. ožujka 2022.godine od 17-19h održano je Masterclass predavanje pod nazivom ‘Online platforme, audiovizualna industrija i upravljanje: lekcije iz revizije Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama’. Predavanje je održao Antonios Vlassis sa Sveučilišta u Liègeu, Belgija u hibridnom formatu u Dvorani F22 Akademije dramskih umjetnosti, Frankopanska 22, Zagreb i online.

Masterclass su otvorili voditeljica platEU projekta Jaka Primorac s IRMO-a koji je bio organizator događanja te dekan Davor Švaić, ispred Akademije dramskih umjetnosti kao partnera i domaćina događanja. Predavanje je moderirala Jaka Primorac, dok je diskutant događanja bio Paško Bilić sa IRMO-a. Prije samog održavanja Masterclassa održan je Organizacijski sastanak projekta platEU, a cjelokupni program moguće je pronaći na sljedećoj adresi.

Video snimka Masterclass predavanja kao i diskusije dostupna je na sljedećoj poveznici. Izvještaj je dostupan ovdje.

U sklopu Erasmus+ Jean Monnet projekta ‘Javne politike Europske unije i platformizacija kulturnog i audio-vizualnog sektora – platEU’ Odjel za kulturu i komunikacije IRMO-a organizirao je okrugli stol pod naslovom ‘Digitalne kulturne politike: Od javnih politika prema praksi i natrag’. Okrugli se stol održao 4.ožujka 2022.godine u Multimedijalnoj dvorani Sveučilišta u Zadru, a partneri u organizaciji događanja bili su Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru te Podružnica Zadar Hrvatskog sociološkog društva (HSD).

Skup je otvorila Valerija Barada ispred Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru kao domaćina i partnera okruglog stola. Naglasila je kako joj je zadovoljstvo da Odjel za sociologiju može ugostiti okrugli stol na temu digitalnih kulturnih politika i regulacije medija, budući da je kulturna sociologija jedan od fokusa rada Odjela. Nakon pročelnice Barade govorila je Marija Šarić, voditeljica Podružnice Zadar Hrvatskog sociološkog društva koja je istaknula kako joj je drago da je partnerstvo na ovom okruglom stolu prva aktivnost Podružnice nakon jako dugo vremena, te je naglasila važnost teme sastanka u trenutačnom društveno-političkom kontekstu. Riječ je dala voditeljici projekta i moderatorici okruglog stola Jaki Primorac koja je dala kontekst organizacije rasprave i predstavila sugovornike. Kao inspiraciju za organizaciju okruglog stola Primorac je navela knjigu ‘Digital Cultural Politics: From Policy to Practice’ Bjarkija Valtyssona sa Sveučilišta u Kopenhagenu kojem je potom dala riječ. Valtysson je predstavio ključna mjesta knjige, te otvorio raspravu o javnopolitičkim promjenama za područje kulture i medija uslijed rasta platformi koje stavljaju u centar pitanja konvergencije i konvergirajuće regulacije. Založio se za kritičke digitalne kulturne politike koje će uzeti u obzir cjelokupnu kompleksnost regulatornih okvira, a koje će moći promovirati različite javne ciljeve u takvom kompleksnom i slojevitom okružju. Sljedeće izlaganje držao je Krešimir Krolo sa Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru koji se fokusirao na probleme kulturne participacije u digitalnom okruženju, sa fokusom na mlade. Pružio je odabrane podatke istraživanja o kulturnoj participaciji mladih na Jadranu te ukazao i na poteškoće sa prikupljanjem podataka o participaciji u online kulturnim sadržajima. Naveo je i probleme regionalnih razlika u kulturnoj participaciji, problemu medijske i digitalne pismenosti, te naglasio kako pitanja digitalne uključenosti i isključenosti moramo uzeti u obzir u analizi utjecaja online platformi na promjene u kulturnoj participaciji.

Riječ je zatim preuzeo Aleksandar Brkić sa Sveučilišta Goldsmiths koji je koristeći primjere novonastajućeg digitalnog okruženja Metaversea ukazao na kompleksnu problematiku moguće regulacije novog digitalnog okruženja. Također je istaknuo kako kao ključni problem kulturne politike vidi kako ista, umjesto da kompenzira za nedostatke tržišta sama postaje sve više i više tržišno orijentirana. Dajući primjere UK parlamentarnih ‘white papers’ i prijedloga mogućih regulatornih okvira za platforme, Brkić zaključuje kako takve aktivnosti, iako limitirane, ipak su bolje od prepuštanja regulacije platformi tržištu, budući da je riječ o pitanjima koje se ne tiču samo ekonomije nego i demokracije, javnih politika i društvenog ugovora.

U sljedećem se izlaganju Paško Bilić nadovezao na prethodnu raspravu kroz pitanja što je uistinu novo u platformama, a što je nastavak ili repeticija poznatih aspekata kapitalizma i tržišne ekonomije. Kao podlogu svoje intervencije koristio je knjigu ‘The Political Economy of Digital Monopolies: Contradictions and Alternatives to Data Commodification’ koju je napisao u suautorstvu sa Tonijem Prugom i Mislavom Žitkom. Bilić je naglasio kako je potrebno odmaknuti se od diskursa iznimnosti platformi, a koji je često prisutan kroz označitelje poput platformskog kapitalizma i sl. Bilić je istaknuo kako je poslovni model na kojem se platforme temelje komodifikacija podataka koje proizvodi korisnička aktivnost iz čega proizlazi da je platformama svejedno o kojem sadržaju je riječ. Kao posljedica takve orijentacije je širenje govora mržnje i lažnih vijesti na navedenim platformama pa su se uslijed prozivki digitalni giganti otvorili regulaciji. Međutim, time se odmiče fokus od propitivanja temelja njihovog poslovanja, dakle ne propituje se npr. mogućnost zabrane komodifikacije podataka. U zaključnim opaskama, Bilić se založio za koncept javnog bogatstva, koji razvija u knjizi zajedno s Prugom i Žitkom a koji se odnosi na besplatno dostupne proizvode i resurse koji odgovaraju na potrebe javnosti i zajednice. Javno bogatstvo odnosi se na drugačiji model bavljenjima pitanjima javnog interesa i zaštite infrastrukture poput javnog zdravstva, znanosti i obrazovanja. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj je na vidjelo još jednom izašla kompleksnost cjelokupnog regulatornog okvira za kulturu i medije u platformskom okruženju, raspravljena black box politika platformskih algoritama te je naglašeno vječno kašnjenje javnih politika za praksama.

Nakon okruglog stola održan je sastanak akademskog odbora projekta platEU, a cjelokupni program događanja možete naći na sljedećoj poveznici.

U sklopu Erasmus+ Jean Monnet projekta ‘Javne politike Europske unije i platformizacija kulturnog i audio-vizualnog sektora – platEU’ Odjel za kulturu i komunikacije IRMO-a organizirao je okrugli stol pod naslovom ‘Prema kritičkim digitalnim kulturnim politikama? EU, platforme i konvergirajuća regulacija’. Okrugli se stol održao 3.ožujka 2022.godine u Vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a partneri u organizaciji događanja bili su Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Sekcija za sociologiju medija Hrvatskog sociološkog društva (HSD).

Skup je otvorila Helena Popović ispred Odjela za sociologiju Filozofskog fakulteta kao domaćina i partnera okruglog stola. Istaknula je kako je pitanje regulacije stara tema medijskih studija i istraživanja medija, te da se nada kako će rasprave tijekom okruglog stola biti okrenute široj kontekstualizaciji problema koje za kulturu i medije otvara razvoj online platformi. Riječ je dala voditeljici projekta i moderatorici okruglog stola Jaki Primorac koja je dala kontekst organizacije rasprave i predstavila sugovornike. Kao inspiraciju za organizaciju okruglog stola Primorac je navela knjigu ‘Digital Cultural Politics: From Policy to Practice’ Bjarkija Valtyssona sa Sveučilišta u Kopenhagenu kojem je potom dala riječ. Valtysson je predstavio ključna mjesta knjige, te otvorio raspravu o javnopolitičkim promjenama za područje kulture i medija uslijed rasta platformi koje stavljaju u centar pitanja konvergencije i konvergirajuće regulacije. Založio se za kritičke digitalne kulturne politike koje će uzeti u obzir cjelokupnu kompleksnost regulatornih okvira, a koje će moći promovirati različite javne ciljeve u takvom kompleksnom i slojevitom okružju.

Riječ je zatim preuzeo Aleksandar Brkić sa Sveučilišta Goldsmiths koji je koristeći primjere novonastajućeg digitalnog okruženja Metaversea ukazao na kompleksnu problematiku moguće regulacije novog digitalnog okruženja. Također je istaknuo kako kao ključni problem kulturne politike vidi kako ista, umjesto da kompenzira za nedostatke tržišta sama postaje sve više i više tržišno orijentirana. Dajući primjere UK parlamentarnih ‘white papers’ i prijedloga mogućih regulatornih okvira za platforme, Brkić zaključuje kako takve aktivnosti, iako limitirane, ipak su bolje od prepuštanja regulacije platformi tržištu, budući da je riječ o pitanjima koje se ne tiču samo ekonomije nego i demokracije, javnih politika i društvenog ugovora.

U sljedećem se izlaganju Paško Bilić nadovezao na prethodnu raspravu kroz pitanje što je uistinu novo u platformama, a što je nastavak ili repeticija poznatih aspekata kapitalizma i tržišne ekonomije. Kao podlogu svoje intervencije koristio je knjigu ‘The Political Economy of Digital Monopolies: Contradictions and Alternatives to Data Commodification’ koju je napisao u suautorstvu sa Tonijem Prugom i Mislavom Žitkom. Bilić je naglasio kako je potrebno odmaknuti se od diskursa iznimnosti platformi, a koji je često prisutan kroz označitelje poput platformskog kapitalizma i sl. Bilić je istaknuo kako je poslovni model na kojem se platforme temelje komodifikacija podataka koje proizvodi korisnička aktivnost iz čega proizlazi da je platformama svejedno o kojem sadržaju je riječ. Kao posljedica takve orijentacije je širenje govora mržnje i lažnih vijesti na navedenim platformama pa su se uslijed prozivki digitalni giganti otvorili regulaciji. Međutim, time se odmiče fokus od propitivanja temelja njihovog poslovanja, dakle ne propituje se npr. mogućnost zabrane komodifikacije podataka. U zaključnim opaskama, Bilić se založio za koncept javnog bogatstva, koji razvija u knjizi zajedno s Prugom i Žitkom a koji se odnosi na besplatno dostupne proizvode i resurse koji odgovaraju na potrebe javnosti i zajednice. Javno bogatstvo odnosi se na drugačiji model bavljenjima pitanjima javnog interesa i zaštite infrastrukture poput javnog zdravstva, znanosti i obrazovanja. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj je na vidjelo još jednom izašla kompleksnost cjelokupnog regulatornog okvira, naglašeno vječno kašnjenje javnih politika za praksama, ali je istaknuta potreba i za jačim naglaskom na bottom-up promjenama i primjenama.

Prije okruglog stola održan je sastanak organizacijskog odbora projekta platEU, a cjelokupni program događanja možete naći na sljedećoj poveznici.

Međunarodna konferencija ‘Perspektive razvoja nacionalnih kulturnih politika u kontekstu Europske unije: kritički dijalozi’ u organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) održana je u Zagrebu, od 17. do 19. svibnja 2017. godine. Konferencija je okupila znanstvenu zajednicu, istraživače/ice, kulturne djelatnike/ice, predstavnike/ice civilnog društva, donosioce odluka u kulturi, te studente/ice i mlade kulturne profesionalce iz Hrvatske i Europe.

Kao uvod u glavni program konferencije (18. – 19. svibnja), održana su dva pred-konferencijska događanja u suradnji s IRMO partnerima. Radionica ‘Hrvatski CAE hub: razmišljanja o europskoj budućnosti’ organizirana je u suradnji s mrežom Culture Action Europe u sklopu projekta ‘EUROPE OF CULTURE: zajedničko stvaranje kulturnog scenarija’. Nadalje, u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti organizirano je uvodno pred-konferencijsko predavanje gđe Corine Suteu, kulturne istraživačice / konzultantice, direktorice FilmETC-a i bivše Ministrice kulture Rumunjske.

Konferencija se fokusirala na sljedeće teme:

• Kriza u EU i kulturne politike – kako postići održivi kulturni razvoj?
• Strategije i tendencije lokalnog kulturnog razvoja u Europi: uloga i utjecaj projekta Europske prijestolnice kulture
• Kakva komparativna istraživanja kulturne politike u Europi su nam potrebna?
• Nacionalne kulturne politike u potrebi za vizijom, inovacijama i novim modelima upravljanja.

‘’Kultura nije samo veliki i važan sektor gospodarstva, ona je “socijalni softver” koji je neophodan za upravljanje složenostima suvremenih regionalnih društava i ekonomija u svim njegovim mnogostrukim implikacijama’’, rekao je profesor Pier Luigi Sacco sa Sveučilišta IULM u Milanu tijekom uvodnog predavanja na temu “Kako učiniti kulturnu politiku bitnom u agendi Europske unije: ključne teme i perspektive’’. Zanimljivim predavanjem o promjenama kroz koje kultura prolazi, od antike preko novije povijesti do 21. stoljeća, koje profesor Sacco naziva Culture 1.0, Culture 2.0 i Culture 3.0, započeo je glavni program konferencije, te je potaknuta živahna rasprava. Tijekom konferencije govornici i sudionici su raspravljali o različitim izazovima koji predstoje kulturnim politikama kako na nacionalnoj tako i na razini Europske unije, o budućnosti Europe i ulozi kulture u njoj, o postizanju održivog kulturnog razvoja itd.

Raspravljajući o prošlim iskustvima i budućim izazovima, konferencija se nastojala usredotočiti na relevatna pitanja koja današnja kulturna politika mora rješavati kako bi se postigao održivi kulturni razvoj.  Međunarodna konferencija ‘Perspektive razvoja nacionalnih kulturnih politika u kontekstu Europske unije: kritički dijalozi’ okupila je 110 sudionika različitih profila – istraživača/ica, kulturnih djelatnika/ica, predstavnika/ica civilnog društva i donosioca odluka u kulturi iz Hrvatske i 16 Europskih zemalja. Ovakva raznolikost pridonijela je širini diskursa i rasprava koje je potaknula konferencija. Konferencija se dotakla ključnih aspekata promjenjivog kulturnog i medijskog krajolika današnjice te istaknula potrebu za novim pristupima kulturnog razvoja i kulturne politike koji će uzimati u obzir nove koncepte kao što su model Culture 3.0, algoritamska kultura, participativno kulturno upravljanje, te kulturu i moć. Rasprave i doprinosi sudionika koji su dolazili iz područja kulture (umjetnici/ice, kulturni djelatnici/ice, istraživači/ice, izvršni menadžeri/ice i politički donositelji odluka) pokazali su ne samo svijest, nego i želju za (re)oblikovanjem kulturne politike koja bi mogla odgovoriti na buduće izazove.

CULPOL Konferencijski izvještaj (na engleskom jeziku), lista sudionika, te osvrti sudionika na konferenciju (engleski i hrvatski) dostupni su na CULPOL mrežnoj stranici.

Ostali konferencijski materijali:

Programme-Culpol-conference-2017

CULPOL-Conference-Reader-2017-

U okviru trećeg tematskog CULPOL sastanka radnih grupa, dr. sc. Paško Bilić s Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), i doc. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru održali su 24. svibnja 2018. u Multimedijalnom institutu MaMa zajedničko predavanje pod nazivom ‘Internetski monopoli i redistribucija digitalnog bogatstva’ nakon kojeg je održana diskusija.

Predavanje možete pogledati na sljedećoj poveznici:

https://www.youtube.com/watch?v=_aaocPF9Ct4

Predavanje je organizirao Odjel za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u suradnji sa Sekcijom za sociologiju medija Hrvatskog sociološkog društva (HSD) u sklopu Jean Monnet projekta ‘EU kompetencije i nacionalne kulturne politike: kritički dijalozi’ (CULPOL).

Od 11. do 15. rujna 2023. godine na Inter-univerzitetskom centru (IUC) u Dubrovniku održana je ljetna škola Political Economies of the Media, u organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i Sveučilišta u Ljubljani.

Cilj ljetne škole bio je istražiti tradicionalne (npr. vlasništvo, proizvodnja, sadržaj, potrošnja, rad, regulacija) i suvremene (npr. algoritmi, platforme, podaci, umjetna inteligencija) pristupe medijima. Propitivalo se kako kapital i države kontroliraju, reguliraju i formiraju medije (od tradicionalnog tiska do algoritama i softvera) u društvima oblikovanim društvenim nejednakostima. Analizirali su se geopolitički, transnacionalni, nacionalni i institucionalni procesi, strukture javne sfere te uvjeti koji oblikuju korištenje medija i softvera u svakodnevnom životu.

Izlaganja je održalo osam predavača: Christian Fuchs i Thomas Allmer sa Sveučilišta Paderborn u Njemačkoj, Benjamin Birkinbine sa Sveučilišta Nevada u SAD-u, Toni Prug sa Sveučilišta u Rijeci, Kylie Jarrett sa Sveučilišta Maynooth u Irskoj, Jaka Primorac sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Jernej Amon Prodnik i Sašo Slaček Brlek sa Sveučilišta u Ljubljani te Paško Bilić sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose. U ljetnoj je školi sudjelovalo ukupno dvanaest doktoranata iz različitih zemalja uključujući SAD, Kanadu, Veliku Britaniju, Španjolsku, Njemačku, Švedsku, Nizozemsku, Austriju, Sloveniju, Srbiju i Grčku.

Više informacija dostupno je na mrežnoj stranici ljetne škole: http://poleconmed.net/

Od 9. do 14. svibnja 2022. godine na Interuniverzitetskom centru (IUC) u Dubrovniku održan je poslijediplomski tečaj pod nazivom ‘Platformizacija kulturnog i audiovizualnog sektora u Europskoj Uniji: Nove politike za nove dionike’. Tečaj je organiziran u sklopu Erasmus+ Jean Monnet projekta ‘Javne politike Europske unije i platformizacija kulturnog i audio-vizualnog sektora – platEU’ koji IRMO provodi od 2020.-2022.godine.

Pitanja kojima se tečaj bavio bila su: Kako možemo protumačiti promjene u javnim politikama Europske unije koje se odnose na online platforme te kulturni i audio-vizualni sektor? Kako one balansiraju tržišno natjecanje i kulturnu raznolikost te pluralizam? Možemo li govoriti o europskim digitalnim kulturnim politikama i što one podrazumijevaju? Koji se novi dionici pojavljuju i koje se nove politike stvaraju? Koje sve nove vrste radnih praksi u kreativnom sektoru donose online platforme? Koji bi teorijski okviri bili najprikladniji za tumačenje ovih promjena?

Ovaj interdisciplinarni međunarodni tečaj okupio je dvadeset sudionika i sudionica iz zemlje i svijeta, a predavači i predavačice na tečaju su bili: Valerija Barada, Sveučilište u Zadru, Hrvatska; Paško Bilić, Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), Hrvatska; Lilian Hanania, Hanania Consulting i Sciences Po Pariz, Francuska (via Zoom); Ole Marius Hylland, Istraživački institut Telemark, Norveška; Kylie Jarrett, Sveučilište Maynooth, Irska; David Nieborg, Sveučilište u Torontu, Kanada; Jaka Primorac, Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), Hrvatska; Aleksandra Uzelac, Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), Hrvatska i Bjarki Valtysson, Sveučilište u Kopenhagenu, Danska. U sklopu tečaja studenti i studentice predstavili su nacrte svojih doktorskih disertacija, te je održana i doktorska radionica za razmjenu iskustava doktorskih kandidata sa predavačima. Intenzivan program upotpunili su i studijski posjeti Art radionici Lazareti, kao i mjestima vezanim uz platformski rad u Dubrovniku.

Program tečaja, kao i reader dostupni su na sljedećoj poveznici.

Zagreb, Croatia, 3-4 June 2013

Organizers: Culturelink Network / Institute for Development and International Relations (IRMO) and Centre for Democracy and Law Miko Tripalo, in cooperation with the UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe (Venice) and the Croatian Commission for UNESCO

Framework: UNESCO / Culture: A Bridge to Development Initiative

Participating Countries from SEE: Albania, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, Cyprus, Greece, Macedonia, Montenegro, Serbia, Romania, Turkey

Others: Austria, France, Germany, Italy, Netherlands, Switzerland, Canada

Experts/Participants: 2005 Convention national focal points, Ministry and National Commission representatives, civil society, NGOs, cultural entrepreneurs, European experts, Culturelink Network members from the region and beyond

The „Cultural Diversity, Civil Society, and International Cultural Cooperation“ conference held in Zagreb, Croatia, on June 3-4, 2013, aimed to address the growing importance of cultural diversity in the face of globalization, migration, and digital advancement. Organized by Culturelink Network / IRMO, and the Centre for Democracy and Law Miko Tripalo in collaboration with UNESCO, the conference  gathered 55 participants from 16 countries across Southeast Europe and beyond, including government representatives, civil society actors, NGOs, cultural entrepreneurs, and experts. The conference emphasized the need for integrated approaches to cultural policy-making, recognizing cultural diversity not only as a heritage to be preserved but also as a resource for sustainable development and peace-building. Discussions revolved around strategies for integrating cultural diversity into development plans, promoting cultural policies through information exchange and awareness-raising, nurturing creativity in cultural expressions, and enhancing mobility and engagement of civil society.

Key themes of the conference included the integration of cultural diversity into sustainable development policies, the exchange and dissemination of cultural information, nurturing creativity in cultural expressions, and promoting mobility and civil society engagement. Participants discussed the challenges and opportunities in implementing UNESCO’s Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions, emphasizing the role of civil society in fostering cultural dialogue and cooperation. The conference highlighted the need for continued collaboration and innovative approaches to address the complex issues surrounding cultural diversity in the region and beyond, aiming to foster mutual respect, understanding, and sustainable development through cultural cooperation and exchange.

Zagreb, Croatia, 13-15 November 2009

Organizers: Culturelink Network / Institute for Development and International Relations (IRMO)

With the support of: UNESCO Office in Venice – UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe (BRESCE); Humanist Institute for Development Cooperation (Hivos); Ministry of Science, Education and Sports, Croatia; Ministry of Culture, Croatia

The Third World Culturelink Conference held in Zagreb from November 13 to 15, 2009, brought together around 130 participants from around the world to discuss the evolving aspects of culture in the 21st century, with a focus on networking. The conference marked the 20th anniversary of the Culturelink Network, established in 1989 by UNESCO and the Council of Europe, and aimed to investigate the role and relevance of cultural networks in contemporary cultural development. Over the course of the event, four plenary sessions were held, addressing topics such as the history and current trends of cultural networking, the effects of ICT and digital culture on networking dynamics, cultural networks and cultural policy, and the evolving networking culture.

Presentations and discussions highlighted the challenges and opportunities posed by cultural networking, including issues related to evaluation, sustainability, and the changing nature of cultural practices in the digital age. Participants explored the impact of new technologies on artistic creation, communication, and cultural interaction, emphasizing the need for adaptation, education, and regulation. The conference concluded with calls for action to address key issues such as trade in cultural goods and services, the implications of the Internet for culture and development, and media concentration. Overall, the event underscored the importance of cultural networks in fostering dialogue, cooperation, and innovation in an increasingly interconnected world.

Palace Hotel, Zagreb, Croatia, 20-21 November 2008

Organizers: Culturelink Network / Institute for Development and International Relations (IRMO)

The international round table on “Intercultural Dialogue and Digital Culture,” held in Zagreb, Croatia in November 2008, brought together over forty participants – cultural researchers, policy experts, and practitioners from various regions to discuss the intersection of digital culture and intercultural dialogue. Organized by the Culturelink Network and supported by UNESCO-BRESCE, the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, and the Department for Culture Education and Sports of the City of Zagreb, the event was Culturelink’s contribution to the 2008 – European Year of Intercultural Dialogue and aimed to explore the potential of digital culture in fostering intercultural understanding. Key themes addressed included the evolution of intercultural dialogue in a globalized context, challenges such as prejudices and Islamophobia, and the role of digital technologies in facilitating communication and collaboration across cultural boundaries.

Throughout the sessions, speakers emphasized the transformative impact of digital culture on communication practices and societal norms. Discussions ranged from the changing dynamics of cultural identity in the digital age to the ethical implications of technology-mediated interactions. Participants highlighted the need for updated cultural policies and educational initiatives to address the evolving landscape of digital culture and promote inclusive dialogue. Despite acknowledging the benefits of digital technologies for intercultural exchange, concerns were raised about issues such as information overload, surveillance, and the persistence of the digital divide. Overall, the round table underscored the importance of rethinking traditional notions of culture and embracing innovative approaches to intercultural dialogue in an increasingly digitalized world.

Zagreb, Croatia, 14-15 June 2007

Organized by Culturelink Network / Institute for International Relations

In partnership with UNESCO Office in Venice – UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe (BRESCE)

With the support of: Ministry of Science, Education and Sports, Croatia; Ministry of Culture, Croatia; City of Zagreb Office for Education, Culture and Sports; Zagreb Tourist Board; Vatroslav Lisinski Concert Hall; Dekod telekom; Event

The international symposium on “Virtual Culture and Its Impact on Cultural Tourism: Experiences from South-East Europe,” held in Zagreb, Croatia in June 2007, aimed to explore the influence of digital culture on cultural tourism development. Supported by various governmental and organizational bodies, the event focused on measurable methods of cultural institutions’/organizations’ virtual presence impact on cultural tourism development, aiming to offer exact data on the usage websites by tourists using the on-line sales technology of tickets/souvenirs/venue rentals/downloads etc. The symposium featured presentations of best practices from countries in South-Eastern Europe, including Slovenia, Bulgaria, Croatia, Serbia, Romania, Albania, Montenegro, and Macedonia, highlighting the diverse approaches to utilizing online platforms for cultural promotion and tourism enhancement. The Symposium gathered tourism, culture and ICT sector representatives either from the public, private or civil sphere with a total of 79 participants.

The thematic sessions of the symposium delved into specific aspects of virtual culture’s impact on cultural tourism, including the role of music institutions, festivals, museums, and theaters’ websites. Participants discussed the need for a common research structure to analyze the digital culture chapter in national cultural policies, acknowledging the varying levels of digitalization and internet usage across different countries. Proposals were made to divide future research into two parts, with the first part focusing on common aspects such as digitization overview and internet user statistics, and the second part tailored to countries practicing or not practicing online sales and bookings. The symposium concluded with the recognition of the potential economic opportunities arising from the collaboration between the cultural and tourism sectors, highlighting the need for continued funding and support for research and initiatives in this field.

Dubrovnik, Croatia, 20-22 October 2006

Co-organized by the Culture.mondo and Culturelink network

The 2nd Culture.mondo International Roundtable, held in Dubrovnik, Croatia in October 2006, was co-organized by Culture.mondo and Culturelink network, focusing on the theme of “Cultural Portals: A New Era of Cooperation.” With the rapid expansion of the internet, the cultural sector has been prompted to adapt to emerging changes and evaluate new virtual structures and collaboration models. The event aimed to foster synergy among cultural portal experts worldwide, sharing expertise and experiences in digital culture. Over 50 participants from various cultural portals from all parts of the world, from Europe and the USA to Canada, Latin America, Africa, Asia and Australia, globally convened, facilitating productive exchanges and discussions on topics such as Web 2.0 technologies, virtual cultural networks, and the evaluation of portal activities.

Discussions revolved around the impact of Web 2.0 technologies on cultural portals, highlighting the need to balance new possibilities with editorial policies and the role of cultural institutions. Around 50 participants explored concrete examples of technological advancements, organizational methods, and information organization within portals. While the internet offers vast opportunities for information sharing and exchange, actual cooperation among portals and their partners remains limited, requiring changes in working practices. Additionally, sessions addressed the evaluation and measurement of success for cultural portals, identifying editorial, marketing, and financial perspectives. Despite financial challenges faced by many portals, the event emphasized their growing significance in cultural tourism, underscoring the need for continued knowledge exchange and community development within the Culture.mondo network.

Organized by the Institute for International Relations, Zagreb and Culturelink Network

Supported by the European Cultural Foundation, ECF, Amsterdam

Dubrovnik, 8-14 May 2006

Partner Organizations

UNESCO Chair Program at the University of Arts in Belgrade, Serbia and Montenegro

Department of Cultural Studies, Faculty of Philosophy in Rijeka, Croatia

Department for Visual Communication Design, Arts Academy University of Split, Croatia

Department of Sociology, Faculty of Philosophy, University of Zadar, Croatia

Inter-University Centre (IUC), Dubrovnik, Croatia

From 2001 to 2006, the Institute for Development and International Relations organized a series of yearly postgraduate courses that addressed topics of cultural transition, cooperation, and cultural identity. The postgraduate course on “The Creative City: Crossing Visions and New Realities in the Region” held in Dubrovnik from 8th to 14th May 2006, was supported by the European Cultural Foundation (ECF) and organized by the Institute for International Relations (IMO) in Zagreb. This was the sixth installment in a series of courses focusing on cultural transitions in Southeastern Europe (SEE). The course aimed to explore the impact of creative industries on urban cultural development models and policies, with presentations on case studies from cities like Zagreb, Tirana, Budapest, and Belgrade. Key themes included urban cultural identities, city growth, alternative cultures, cultural policies, and city regeneration strategies. The course brought together 39 lecturers and postgraduate students for lectures, workshops, project presentations, and visits to cultural sites in Dubrovnik.

Through presentations and discussions, participants highlighted the diverse challenges faced by cities in SEE, such as inadequate cultural policies, lack of coordination between local governments, and limited resources for cultural institutions. Despite these challenges, there was recognition of the potential of creative industries to drive urban regeneration and the need for innovative approaches to cultural development. However, it was noted that responses and efforts in this area were often inadequate, highlighting the need for more professionalized policy responses that move beyond a purely instrumental view of culture in city development. Overall, the course provided a platform for interdisciplinary dialogue and knowledge exchange to address the complex dynamics of cultural transitions in SEE and explore strategies for fostering creative cities in the region.

Zagreb, Croatia, 9-12 June 2005, Mimara Museum

Organized by:

CULTURELINK Network/IMO, Croatia

Supported by:

UNESCO; Council of Europe; Ministry of Culture of the Republic of Croatia; Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Croatia; City of Zagreb

In partnership with:

CIRCLE – Cultural Information and Research Centres Liaison in Europe, The Netherlands

Centro de Estudios Europeos, Universidad de Navarra, Spain

CICIBA – Centre International des Civilisations Bantu, Gabon

OCPA – Observatory of Cultural Policies in Africa, Mozambique

Cátedra UNESCO de Derechos Culturales y Intelectuales, Argentina

Fundación Libre, Paraguay

APRCCN – Asia-Pacific Regional Centre of Culturelink, Korea

The Second World Culturelink Conference, held in Zagreb in June 2005, convened 150 participants from 37 countries, representing diverse cultural organizations and institutions. The conference explored the impacts of globalization on cultural dynamics, highlighting shifts in roles from national states to local authorities and professional organizations. Discussions revolved around the challenges of decentralization and regionalization in cultural development, as well as emerging intellectual and technological borders such as the digital divide. New actors in cultural life, including local communities and civil society, were emphasized, with calls for shared cultural policies involving state, private sector, and civil society collaboration. Additionally, sessions focused on cultural diversity, affirming multiculturalism and interculturalism, and addressing issues like indigenous peoples’ rights and legal regulations to promote cultural diversity.

Furthermore, the conference delved into new modes of communication and cooperation, particularly the impact of the internet and digital technologies on cultural exchange and participation. It highlighted the proliferation of cultural portals and digital art forms, underscoring the need for cultural policies to adapt to these emerging trends. Special sessions commemorated Culturelink’s 10th anniversary, reflecting on its growth as a facilitator of international cultural cooperation and research hub on cultural policies and identities. Overall, the conference fostered open dialogue and collaboration, and it provided a collection of papers for further dissemination of the valuable insights shared during the event.