O projektu Kratki naziv projekta: CULTDEV Nositelj projekta: IRMO, Odjel za kulturu i komunikacije Izvor financiranja: MZO Trajanje projekta: 1.10.2019. – 31.12.2023. CroRIS stranica projekta: https://www.croris.hr/projekti/projekt/9242

Suradnici na projektu dr. sc. Aleksandra Uzelac, voditeljica projekta dr. sc. Jaka Primorac dr. sc. Paško Bilić dr. sc. Ana Žuvela Barbara Lovrinić Higgins Sunčana Franić

CULTDEV projekt u svom fokusu ima istraživanja vezana za kulturni razvoj u Hrvatskoj te definira lokalno, regionalno, nacionalno, europsko i globalno okružje hrvatske kulture. To uključuje analizu javnih kulturnih i medijskih politika i strategija u Hrvatskoj i Europskoj uniji, analizu kulturnih i kreativnih industrija, analizu kulturne baštine kao razvojnog resursa te ekonomiju kulture i medija koja uvjetuje pravce ukupnog kulturnog razvoja. Cilj projekta je stvaranje sustavnog znanstvenog uvida u procese uključivanja hrvatske kulture u europski kulturni prostor te u globalne procese kulturnog i komunikacijskog razvoja. U fokusu je istraživanje kulturne i medijske politike, njezinih ciklusa, procesa, promjena i razvojnih tendencija te suvremenih kulturnih praksi. Istraživanja prate kako se kulturne prakse oblikuju izložene međunarodnim političkim, ekonomskim i tehnološkim procesima. Kultura i komunikacija promatraju se kao ključni elementi društvenog razvoja i kao osnovni društveni procesi.

O projektu Nositelj projekta: IRMO, Odjel za kulturu i komunikacije Izvor financiranja: MZOŠ, zProjekti Trajanje projekta: 2007 – 2012.

Suradnici na projektu dr. sc. Nada Švob-Đokić, voditeljica projekta dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić

U okviru znanstvenog programa Promicanje kulturnih identiteta i proces integriranja RH u EU, istraživanja Odjela za kulturu i komunikacije se odvijaju u okviru dva dugoročna projekta koje financira MZOŠ od početka 2007. godine:

• Globalni utjecaji i lokalne kulturne promjene (voditeljica dr. sc. Nada Švob Đokić),
• Kulturna raznolikost, interkulturna komunikacija i digitalna kultura (voditeljice: dr. sc. Biserka Cvjetičanin, voditeljica projekta od 1.1.2007. do 30.12.2009.; dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić od 31.12.2009. do 1.1.2012.).

Dva projekta u okviru ovog programa provode se na riječkom i zagrebačkom Filozofskom fakultetu:

• (Post)tranzicijski diskurs: reprezentacija, simulacija i identifikacija (voditeljica projekta: dr. sc. Marina Biti, Filozofski fakultet, Rijeka),
• Nacija i reprezentacija (voditelj projekta: dr. sc. Vladimir Biti, Filozofski fakultet, Zagreb).

Program objedinjuje osnovnu pretpostavku da se u tranzicijskom i posttranzicijskom periodu hrvatska kultura i hrvatski kulturni identiteti ubrzano rekonstruiraju i tendiraju prema integriranju u europski kulturni prostor. Proces rekonstrukcije i integracije kulturnih identiteta propituje se iz različitih perspektiva: od unutarnjih dinamičnih raslojavanja i rekreiranja reprezentativnih simboličkih vrijednosti, do akceptiranja kulturne raznolikosti kao osnove za kulturnu afirmaciju, razvoj i integraciju. Temeljem ovih pretpostavki, linija istraživanja obuhvaća propitivanja povijesne perspektive, nastanka i (tranzicijske) dekonstrukcije hrvatskih kulturnih identiteta, rekogniciju identiteta drugih i integraciju u europski kulturni prostor.

O projektu Nositelj projekta: IRMO, Odjel za kulturu i komunikacije Izvor financiranja: MZOŠ, zProjekti  Trajanje projekta: 1.1.2007. – 1.1.2012. CroRIS stranica projekta: https://www.croris.hr/projekti/projekt/992

Suradnici dr. sc. Biserka Cvjetičanin, voditeljica projekta od 1.1.2007. do 30.12.2009. dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić, voditeljica projekta od 31.12.2009. do 1.1.2012. dr. sc. Nada Švob-Đokić dr. sc. Aleksandra Uzelac Ana Žuvela Bušnja

Prepoznavanje raznolikosti među kulturama kao integralnim dijelovima identiteta i elemenata koji pokreću međukulturne veze i suradnju fenomen je našega doba. Razvijaju se novi pristupi kulturnoj raznolikosti, koji promiču specifične kulturne izraze, dobra i usluge kao osnove međukulturne komunikacije, što je obilježeno primjenom informacijskih i komunikacijskih tehnlogija s ciljem poticanja stvaranja novih oblika kulture, kao npr. digitalne kulture. Osnovna je pretpostavka da kulturna raznolikost, interkulturna komunikacija i intenzivan razvoj digitalne kulture predstavljaju razvojne resurse za društvo znanja. Ovu hipotezu treba znanstveno verificirati kroz istraživanje različitih karakteristika njihove međuovisnosti. Rezultati uključuju sistematizaciju i prezentaciju znanja o novim pristupima kulturnoj raznolikosti, interkulturnoj komunikaciji i ulozi digitalne kulture, kao i identifikaciju osnovnih elemenata njihove intarakcije i načina realizacije njihovih različitih aspekata. Istraživanje usmjerava pažnju na dinamiku promjena na području hrvatske kulture i utjecaj digitalne kulture na promjene u tradicionalnim kulturnim sektorima te rezultira u međunarodnoj kulturnoj suradnji i razmjeni. Rezultati se vrednuju kroz međunarodne konferencije u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i kroz Mrežu Culturelink (sa sjedištem u IRMO-u), koja potiče istraživanje kulturne raznolikosti i interkulturne suradnje u svijetu. UNESCO-ova Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja i napori Vijeća Europe također se uzimaju u obzir pri evaluaciji rezultata istraživanja, koji su objavljeni i diseminirani putem mreže Culturelink. Ovo istraživanje pridonosi procesu integracije Hrvatske u europske kulturne, znanstvene i edukativne tokove, kao i definiciji položaja Hrvatske u međunarodnoj komunikaciji. Nastoji odgovoriti na pitanje pruža li digitalna kultura u Hrvatskoj novu perspektivu kulturnog razvoja i međunarodne kulturne komunikacije, kao i u kojoj mjeri međuovisnost kulturne raznolikosti, interkulturne komunikacije i digitalne kulture doprinosi novim zamislima hrvatske kulturne politike i kulturne strategije.

O projektu Nositelj projekta: IRMO, Odjel za kulturu i komunikacije Izvor financiranja: MZOŠ, zProjekti  Trajanje projekta: 1.1.2007. – 1.1.2009. CroRIS stranica projekta: https://www.croris.hr/projekti/projekt/991

Suradnici na projektu dr. sc. Nada Švob-Đokić, voditeljica projekta

Posljednjih dvadesetak godina Hrvatska je izložena iznenadnim i teoretski netransparentnim procesima kulturnih tranzicija. Njihove strukturne karakteristike i novi elementi nacionalne i regionalne kulturne identifikacije danas ilustriraju posttranzicijski karatker hrvatske kulture: rastuću otvorenost prema globalnim komunikacijskim procesima, važnu ulogu novih tehnologija i medija, razvoj kreativnih industrija, fleksibilan i individualiziraniji izbor kulturnih vrijednosti, prihvaćanje kulturnog pluralizma i multikulturalnosti itd. Ove elemente transformirane hrvatske kulture i nove kulturne identifikacije bilo je potrebno istražiti u globalnom i europskom kulturnom kontekstu, u kojemu hrvatska kultura traži svoje novo mjesto kroz procese funkcionalne kulturne intagracije. Osnovni ciljevi ovoga istraživanja uključivali su definiciju (vlastitoga) kulturnog prostora koji koincidira i komunicira s globalnim i europskim trendovima, afirmaciju kulturnih identiteta kao ključnog referentnog sustava kulturne intagracije te diskusiju o kulturnoj integraciji kao neizbježnom procesu koji može dovesti do budućeg (poželjnog) kulturnog razvoja. Rezultati istraživanja uključuju prezentaciju znanja o ključnim elementima europskog kulturnog prostora, o karakteru procesa kulturne integracije i uvjetima koji određuju položaj nacionalnih i lokalnih kultura, o dinamici kulturnih promjena koje potiče, kao i o kulturnim politikama i strategijama koje daju smisao općem socijalnom učinku kulture, specifičnim kulturnim aktivnostima i kulturnom razvoju. Rezultati su predstavljeni u objavljenim studijama i knjigama, kao i kroz formulaciju kulturnih politika i strategija na lokalnoj i državnoj razini. Odražavaju se na uvjete koji određuju kulturnu razmjenu, kulturnu suradnju i uspostavljanju statusa hrvatske kulture u suvremenom svijetu. Projekt je omogućio kontinuirano ispitivanje novo stvorenog znanja u praksi, u suradnji s kulturnim stvaraocima i djelatnicima, njihovim udrugama i kulturnim administratorima te u komunikaciji sa zainteresiranom javnošću. Važnost ovoga istraživanja ogleda se u potrebi teoretske organizacije kulturnog razvoja, koji se treba zasnivati na autentičnim kulturnim doprinosima i na funkcionalnoj integraciji simboličkih vrijednosti hrvatske kulture u globalni i europski kulturni prostor i kulturni razvoj. Početna je hipoteza da se hrvatska kultura razvija prema kontekstima novih europskih kultura stječući posttranzicijske karakteristike. Ova hipoteza pokriva novu kulturnu identifikaciju, odbacivanje donedavno prihvaćenih kulturnih vrijednosti te napor da se racionalizira takvo odbacivanje i evaluira proces promjene vrijednosti, a pokazuje da hrvatska kultura traga za novim prostorom kulturnog razvoja koji koincidira i komunicira s globalnim kulturnim trendovima, što je posebno očito u kulturnoj potrošnji, kulturnim vrijednostima i praksama, ali i u kulturnoj produkciji za globalna tržišta. Integracija u suvremeni europski kulturni kontekst u prvom se redu temelji na konceptu funkcionalne integracije, koja je šira i kompleksnija od formalne pravne integracije. Funkcionalna integracija obuhvaća postupnu tranziciju od homogenog nacionalnog kulturnog identiteta prema modelima identiteta koji daju prednost osobnom izboru, interesu za različitim kulturama i kulturnim vrijednostima te toleranciji prema njima, kao i višestrukim vrijednosnim orijentacijama i izborima unutar vlastite kulture. Javne kulturne politike razvijaju se s konceptom kreativnih politika. U kontekstu ukupnih socijalnih promjena, nemoguće je kulturu promatrati samo kao sektor. Kulturna kreativnost i sustav kulturnih vrijednosti definirani su i uvjetovani raznim izvankulturnim aktivnostima i propisima. Kulturne su politike vezane uz druge javne politike (obrazovne, medijske, znanstvene itd.), koje zajedno čine kompleks kreativnih politika koje definiraju javne (demokratske) utjecaje na ukupni razvoj društva, kao i na pojedine aktivnosti unutar društva. Hrvatska kultura postepeno identificira, evaluira i apsorbira globalne kulturne utjecaje, što stimulira vrijednosnu i kulturnu transformaciju na nacionalnoj i lokalnoj razini. Konceptualni okviri i pristupi koji određuju ovaj proces nisu potpuno transparentni: odražava li razumijevanje globalnih prostora kao centraliziranih, dominantnih i univerzalnih konteksta vrijednosti (T. Friedman) ili odražava razumijevanje globalnoga kao mrežu intarakcija između autentičnih i različitih kulturnih konstelacija (E. Knutsson)? Konceptualni okvir ima snažan utjecaj i usmjerava redefiniciju kulturnih identiteta: možemo li raspravljati, i kako, o kulturnoj hibridizaciji (N.G. Canclini) ili reafirmaciji nove autentičnosti? Nove tehnologije, posebice Internet, mijenjaju kontekst i karakter hrvatske kulture. Digitalne tehnologije i mreže mijenjaju tip kulturne kreativnosti, omogućavajući brzo širenje novih ideja i stilova, stimuliraju ubrzani razvoj kulture i kreativnih industrija, čime mijenjaju načine kulturne potrošnje. Dolazi do decentralizacije kulturnog razvoja. Pojačani su intentzitet i volumen kulturne komunikacije, mediji preuzimaju medijaciju između stvaraoca i potrošača kulturnih vrijednosti. Kulturna identifikacija razvija se od reprezentacije kulturnih identiteta do priznavanja različitih kulturnih identiteta i do prihvaćanja interkulturalne komunikacije. U globalnim je okvirima prisustvo „drugoga“ neizbježno. U hrvatskoj se stvarnosti ova činjenica ogleda u konfrontaciji s multikulturnim karakterom hrvatskoga društva (manjinske kulture, kulture roda itd.) i u prihvaćanju interkulturalne komunikacije. Unutar koncepta reprezentacije kulturnih identiteta, razmatra se afirmacija hrvatskih kulturnih specifičnosti, kao i percepcija hrvatskog kulturnog identiteta unutar i izvan Hrvatske. Kroz koncept priznavanja različitih kulturnih identiteta, afirmiraju se principi tolerancije, razumijevanja, solidarnosti, poticanja interkulturalne komunikacije itd. Kulturna razmjena i kulturne veze relevantan su okvir za diskusiju i evaluaciju hrvatske vrijednosti identiteta. Istraživanje kulturne razmjene i kulturnih veza važan je indikator doprinosa hrvatske kulture europskome kulturnom kontekstu. Ove doprinose treba analizirati unutar okvira teze o perifernim umjetnostima (Karaman), koji zrcale granični položaj hrvatske kulture (zapad-istok, sjever-jug, mediteranski-srednjeeuropski kontekst), kao i unutar okvira drugih kreativnih izazova koji se rađaju iz kontakata s različitim kulturnim kontekstima i iz aspiracija za definicijom vlastitoga konteksta. Slijeđenje ove hipoteze podcrtava preciznije proučavanje položaja hrvatske kulture i njezine integracije u europski kulturni prostor.

O projektu Nositelj projekta: IRMO, Odjel za kulturu i komunikacije Izvor financiranja: MZOŠ, zProjekti Trajanje projekta: 2002. – 2006. Mrežna stranica projekta: http://zprojekti.mzos.hr/zprojektiold/prikaz_det.asp?offset=120&ID=0017005

Suradnici na projektu dr. sc. Nada Švob-Đokić, voditeljica projekta Jaka Primorac, znanstveni novak

Projekt se usredotočio na analizu kreativnih djelatnosti u tranzicijskim, odnosno post-socijalističkim zemljama, i posebno u Hrvatskoj. Kreativne djelatnosti su višedimenzionalne i u osnovi zahvaćaju područja znanstvenog i tehnološkog razvoja te umjetničke i kulturne kreativnosti, a u post-socijalističkim zemljama tranzicijski je kontekst bitna odrednica njihova razvoja i transformacije. Kreativne djelatnosti i kreativne industrije obilježavaju daljnji razvitak i modernizaciju post-socijalističkih društava. Istraživački rad na ovom projektu tekao je u tri osnovna smjera: istraživanje znanstvenog razvoja i znanstvenih politika; prikupljanje, sistematizacija i analiza podataka o kreativnim industrijama u kontekstu tranzicijskih promjena i globalnih utjecaja; te analiza kulturnih i kreativnih politika.

Istraživački rad na ovom projektu rezultirao je s objavljene 3 knjige; 17 poglavlja u knjigama; 12 radova u časopisima; 23 pozvana predavanja na međunarodnim skupovima, 3 rada u zbornicima skupova s međunarodnom recenzijom, 6 sažetaka, 1 magistarskim radom, te 10 ostalih radova.

U sklopu projekta publicirana je i znanstvena studija pod nazivom ‘Research and Development Policies in the Southeast European Countries in Transition – Republic of Croatia’ 2002.godine (u izdanju Instituta za međunarodne odnose) za čiju je izradu i publiciranje odobrena pomoć od Unesco Venice office 

Projekt je dobio podršku UNESCOa i Europske kulturne fondacije, East/East Programa Instituta Otvoreno društvo, Britanskog savjeta i Francuskog instituta iz Zagreba.